Paketić predaha: март 2018

Novi post, novo ispijanje kafe. Ovaj put razgovaram sa divnom Barbarom, profesoricom likovne umetnosti. Jedna prava i čista umetnička duša, koju inspiriše ljubav. I to ona najvažnija i najdivnija, životna. Upravo ju je i ljubav dovela u divan grad Novi Sad. Da, da, more, obalu i Split je zamenila za poglede na Petrovaradinsku tvrđavu. Uživajte u nastavku razgovora i slobodno možete zamisliti kako smo razgovor započele uz jutarnju kafu na obali mora, a završile na sunčanoj strani đave.

Odmah na početku te pitam kako je živeti u Novom Sadu?

U Novi Sad sam došla zbog ljubavi, pa mi promjena ambijenta nije teško pala. Pošto još uvijek živim na relaciji Split – Novi Sad ne mogu reći ni da sam se u potpunosti odrekla života na moru. Ono što me ugodno iznenadilo je to što Split i Novi Sad imaju više zajedničkog nego što bi se na prvi pogled moglo reći, a to je prvenstveno sporiji ritam života i opušteni mentalitet ljudi. Novosađani su ljubazni, srdačni i susretljivi i tu se osjećam kao kod kuće. Šetnje po Štrandu i Fruškoj gori su izvrsna alternativa šetnji na Marjanu i Bačvicama. Kad sam u Splitu, nadoknadim ono što mi najviše nedostaje, a to su druženje sa starim prijateljima i obitelji, kao i odlazak na subotnju kavu negdje uz more.

Profesorica si likovne umetnosti, trenutno pripremaš doktorat, predaješ na Akademiji, kako zapravo izgleda tvoj radni dan?

Najviše uživam u podučavanju i pripremama za nastavu, ali dio posla odrađujem od kuće i donekle mogu sebi rasporediti vrijeme. Često su mi prioriteti obiteljske obaveze pa se dogodi da radim i pišem kasno navečer ili vikendom, tako da ne mogu reći da imam neku posebnu dnevnu rutinu i fiksno radno vrijeme. Uz to se, zbog posla, moram baviti i znanstvenim radom i istraživanjima pa mi, nažalost, ne ostaje puno slobodnog vremena za hobi i zanimacije.

Da li možeš izdvojiti omiljenu epohu umetnosti i/ili umetnika?

Kao profesorici umjetnosti, teško je izdvojiti jednog umjetnika ili epohu, odnosno jedno određeno stilsko razdoblje. Jako volim apstraktnu umjetnost i modernizam, pa ako bih morala izdvojiti jednog umjetnika, to bi bio Mark Rothko. Što se tiče figurativne umjetnosti, fasciniraju me djela starih majstora renesanse i baroka, ali moja romantična strana je nekako naklonjena umjetnosti 19.stoljeća, posebno slikarstvu prerafaelita. Obožavam Millaisovu Opheliu i Lady of Shalott J.W. Waterhousea.

U slobodno vreme voliš slikati, imala sam prilike videti neke tvoje divne radove, da li bi izdvojila neki rad i zašto?

Česta su mi preokupacija emocije koje prikazujem kroz motive ljudskih figura, ali na ekspresivan način uz natruhe apstrakcije. Možda bih izdvojila sliku ''Ljubav'' koja mi je posebno draga zbog same tematike i atmosfere kojom odiše stoga se nalazi iznad mog kreveta. Također, neke slike koje jako volim sam poklonila dragim i bliskim prijateljima, kao primjerice Melankoliju (Melancholy) i Malu gospođicu (La petitemademoiselle). Nekako se bolje osjećam kad znam da su moje omiljene slike kod ljudi koje poznajem i koji ih znaju cijeniti.

Da li slušaš određenu muziku dok radiš i ako da koju, ili je tišina ipak tvoj izbor?

Gotovo uvijek slušam muziku i moram priznati da mi uz rad najviše odgovara jazz, odnosno bossa nova, iako imam širok dijapazon omiljene muzike, dok za opuštanje više volim nekakvu new age muziku, budističke mantre ili klasične kompozicije. Moj muž svira perkusije i bubnjeve, pa često s putovanja donosimo različite instrumente. Ponekad, u slobodno vrijeme zajedno malo sviramo onako za svoju dušu.

Šta te najviše inspiriše?

Ljubav. Zapravo me inspiriraju ljudi koji šire ljubav, koji inspiriraju druge i koji ovaj svijet žele učiniti boljim mjestom, odnosno ljudi koji se trude biti najbolja verzija sebe u svim okolnostima, čak i onim najtežima. Posebno me inspiriraju žene koje su svoje živote posvetile pomaganju drugim ženama.

Poseduješ neobičan luster ljubičaste boje, i ne čudi me, ipak si umetnička duša, ali priča o njemu me zanima, kako je dospeo u tvoje ruke?

Dok sam studirala u Ljubljani na poslijediplomskom studiju, svaki put kad bih šetala gradom, prošla bih kraj jednog divnog dućana s dizajnerskim namještajem i rasvjetom. Godinama sam gledala kroz izlog taj luster kojeg sad imam u kuhinji, ali se nisam usudila ući i pitati za cijenu jer sam tad bila samo honorarac, a i nisam mogla ni zamisliti da ću jednom imati svoj stan. Kad sam se konačno preselila, morala sam jednostavno kupiti taj luster i na moje veliko razočarenje, shvatila sam da je načinjen od papira. Srećom, vidjela sam da je MidsummerLight luster nizozemskog dizajnera Torda Boontjea vodootporan i impregniran, pa ne skuplja prašinu tako da i dan danas nakon 8 godina izgleda kao nov. Naravno, luster su imali u nekoliko različitih boja, ali ja sam odabrala ljubičastu koja spada u moje omiljene boje.

Takođe, znam da obožavaš kuvati, otkri nam omiljeno jelo koje voliš pripremati, začin, neku tvoju kulinarsku tajnu i odakle uopšte ljubav prema kuvanju?

Pošto sam s petnaestak godina odlučila postati vegetarijanka i nisam odmah naišla na razumijevanje mojih ukućana, morala sam sama sebi kuhati. Srećom, već sam ranije, pomagajući baki pri kuhanju i pravljenju kolača, shvatila da to jako volim. Kuhanje mi ne pada teško jer je kreativno poput slikanja; raduje me stvaranje kompozicija i slaganje različitih boja i ukusa. Obožavam isprobavati neka nova jela i moji su favoriti veganske verzije talijanskih, meksičkih i indijskih jela. Naravno, od nekih konvencionalnih jela, omiljene su mi lazanje s povrćem. Također, volim fuziju mediteranske kuhinje sa egzotičnim ukusima. Od začina najviše koristim dimljenu papriku, korijander i kurkumu, kao i začinsko bilje poput bosiljka, ružmarina i majčine dušice.

Grad tvojih snova, gde je spoj umetnosti i života po tvom ukusu?

Ranije su moje želje bili gradovi puni poznatih muzeja i galerija poput Firenze, Madrida, Beča ili Londona, ali sad bi radije živjela u manjem i gradu poput Oxforda koji ima predivnu okolicu i jednu od najstarijih univerzitetskih biblioteka. Kad budem starija, mogu se zamisliti u nekom malom mirnom mjestu uz more ili jezero.

Šta je za tebe paketić predaha?

Šetnja uz Bledsko jezero, popodnevna kava u vrtu i zanimljiva knjiga ili razgovor...

Šta je sledeće što planiraš da radiš i hoćeš otkriti šta je ono što priželjkuješ da se ostvari?

Iako volim svoj posao i dosta me zaokuplja, rado bih se posvetila više pisanju, koje nije vezano uz znanstveni rad, nego onako za sebe. Također bi voljela završiti neki tečaj fotografije kojom se zasad bavim amaterski i pozabaviti se konačno mojim blogom VegeTerrianDelight s veganskim i vegetarijanskim receptima.

Photos: Barbara Gaj Ristić

Draga Barbara,

hvala veliko na izdvojenom vremenu i divnim odgovorima.

Želim ti ostvarenje svih želja i snova.

Zadovoljstvo je poznavati te. ♡

Do sledećeg posta,

šaljem ljubav.

Nataša

Zimski i ledeni dani su u punoj snazi. Mart kuca na vratima i svi jedva čekamo proleće.
Dok proleće ne stigne uživamo u zimskim trenucima.
Sneg, led i vetar su naši pratioci već peti dan. Zato biramo toplo, ušuškano i mirišljavo.
Toplina kuće i idilična atmosfera. Miris cimeta se širi, čaj na stolu i omiljeni keksići.
Zalihe pripremljene. Zalogaje ne brojimo. Otkrivam vam čaroliju.

Rekoh lepo da zalogaje ne brojimo i stvarno nema razloga za brigu. Nema saharoze i konzervansa, a integralno brašno je sastavni deo proizvoda. Samo se prepustimo svežim, ukusnim keksićima. Pustimo opuštenu muziku, leškarimo u krevetu ceo dan i jednostavno uživamo.
Idilu posmatramo kroz prozor. Tako stignemo u nekom delu dana i do seckanja voća, mene ako pitate narandža u kombinaciji sa limunom i to u ogromnim količanama je must have zimski trenutak. Uz đumbir kombinacija postaje pun pogodak. ♡

Međutim, kako dan da prođe bez (malo) čokolade, kako? Ma, sve je u redu. Može i čokolada. Zamišljate kako se kockica čokolade topi uz gric biskvita? Slobodno. Čim probate, javite utiske.